HPE-Logo
Bundesland wählen: map

Kad član obitelji ili bliska osoba psihički oboli…

Duboka zbunjenost česta je reakcija okolice na pojavu psihičkog oboljenja. Bliska osoba se iznenada ili postepeno promijeni, uobičajna komunikacija više ne funkcionira. Pojavljuju se strah, mnogobrojna pitanja, nesigurnost.

Edukacija o bolesti pruža orijentaciju

U nedostatku orijentacije, informiranost može pomoći pri ponovnom uspostavljanju ravnoteže i sposobnosti aktivnog djelovanja. Edukacija uključuje i struktuirane informacije o dijagnozama, oboljenjima, te sustavu psihijatrijske pomoći. Radi se o procesu koji olakšava razumijevanje doživljenoga.

Razni oprečni osjećaji

Suočavanje s psihičkim oboljenjem izaziva razne, ponekad prividno oprečne osjećaje kod članova obitelji oboljele osobe. To mogu biti: tuga, osjećaj krivice, beznadežnost, ljutnja, bijes. Potrebni su prostor, vrijeme i  razumijevanje kako bi se ovi osjećaji prepoznali. Pri tom se radi o važnom koraku za samoga sebe, koji omogućava ciljano suočavanje s temom kakva vrsta pomoći je oboljeloj osobi doista potrebna. Odgovarajuća pomoć uključuje prije svega pružanje razumijevanja u kriznim razdobljima.
Istovremeno su dosljednost i ljubazna zaštita svojih osobnih granica ili prostora dragocijeni oblik orijentacije oboljeloj osobi, jer joj pomažu pri spoznaji njenih vlastitih.

Granice izdržljivosti

Članovi obitelji su često jedini s kojima psihički oboljele osobe održavaju kontakt, te samim tim preuzimaju važnu ulogu. Upravo ta uloga ih ponekad dovodi do granica izdržljivosti, tako da se može dogoditi da zapostave svoj osobni život.  Izjave poput „osjećam se dobro samo kad se oboljela/ oboljeli osjeća dobro“ vode u začarani krug truda, preoptrećenosti, razočarenja i bespomoćnosti. Puno korisnija je izjava poput one: „samo ako je meni dobro, mogu se odgovarajuće brinuti i za druge“.

Kao član obitelji, rodbine ili prijatelj psihički oboljele osobe, i upravo radi toga, imate pravo da Vama bude dobro, unatoč svemu!